Šta se dešava u Hrvatskoj? Autobusi za Njemačku krcati, uplakane majke prate djecu

Teško stanje u Hrvatskoj. Ove godine zatvara se šest škola, a u njih 117 nije upisan nijedan jedini novi učenik. Masovno iseljavanje pogotovo iz Slavonije traje već pet godina, a iz Hrvatske i dalje odlaze autobusi puni onih koji idu trbuhom za kruhom.

Novinari su otišli na zagrebačku autobusku stanicu gdje su zatekli već standarni, ali i dalje tužan prizor – uplakane majke. Jedna je plakala za svojim 18-godišnjim sinom koji odlazi u Njemačku, a druga se pak opraštala od porodice i vraćala u Minhen gdje radi posljednjih osam mjeseci.

Ada iz Sesveta zajedno je s mlađim sinom došla da isprati starijeg koji ima 18 godina i tek je završio srednju školu. Odlazi u Minhen gdje ga čeka posao.

“Imamo rodbinu u Njemačkoj i oni su sinu našli posao pa ide da vidi, da odradi probni rok. Završio je srednju školu za automehaničara, a u Njemačkoj će raditi u autolimarskoj radionici. Odlazi jer ovdje nema posla, evo ja sam već godinama bez posla. Ako se on snađe, vidjećemo pa se možda svi odselimo, suprug još premišlja bi li ostao ovdje jer, gledajte, u Hrvatskoj sad nije bajno, a biće još gore”, rekla je Ada.

A kada su prišli drugoj gospođi i pitali je odlazi li i ona u Njemačku, samo je briznula u plač.

“Oprostite, teško mi je. Da, vraćam se iz posjete porodici. U Njemačku sam otišla u januaru”, rekla je.

Otkrila je da već osam mjeseci radi u jednom restoranu u Minhenu kao kuharica. U Osijeku je radila u prodavnici, s platom koju je primala, ona, suprug i dvoje djece jedva su preživljavali.

“Ovdje sam bila na minimalcu, imamo dvije srednjoškolke. Jedna je sad završila srednju, a mlađa sad kreće u drugi razred srednje škole. Ova starija sad polaže vozački pa razmišlja da i ona dođe u Minhen. Užasno mi je teško bez njih, ali život uje tamo daleko bolji. Dosta sam bolje plaćena i cijenjena. Šef mi se svaki dan zahvaljuje na odrađenom poslu kad završim smjenu, cijeni me kao zaposlenu, svaki dan me pita kako sam. Tako nešto u Hrvatskoj nisam nikad doživjela. U Hrvatsku bih se vratila samo da se u potpunosti promjeni situacija u zemlji i da od svog rada možemo normalno da živimo, a ne da preživljavamo. Evo, primjera radi, iz mog komšiluka u Osijeku čak pet porodica se odselilo zajedno s djecom u Njemačku“, ispričala je Ivana.

Zagrepčanka Marijana već 4 godine živi u Njemačkoj.

“U Zagrebu sam imala posao, ali suprug nije. Bili smo podstanari s malim djetetom. U Njemačkoj nam je dobro, radimo, posao se odmah nađe i dobro je ako se navikneš, međutim tamo je potpuno drugačiji način života. Kod njih nema ispijanja kafa. Oni ne znaju za taj običaj. Istina je, dobro se zaradi jer tamo uvijek imaš mogućnost da radiš više poslova i dodatno zaradiš. Plaćaju se velike sume jer, recimo, 1.200 eura plaćamo stanarinu, onda možeš misliti kolike su plate kad to bez problema platimo. Ali ono što me muči je što smo tamo uvijek građani drugog reda. Mi planiramo da se vratimo u Hrvatsku kad nam dijete krene na fakultet”, rekla je Marijana.

Na autobuskoj stanici bili su i sestra i brat koji odlaze u Njemačku gdje žive posljednje tri godine s roditeljima.

“Bili smo na moru i sad se vraćamo u Njemačku. Super nam je tamo, u Zagrebu nam je mama dugi niz godina samo radila poslove na crno, dok je u Njemačkoj odmah dobila posao, tata isto. Iako nam fale prijatelji, nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku”, rekla je Ana koja sad završava srednju medicinsku školu.

Po dolasku u Njemačku je prvo godinu dana učila jezik i onda nastavila školu. Priznali su joj, kaže, prva dva razreda medicinske koju je završila u Zagrebu. Marko je samo dodao da bi se on vratio u Hrvatsku samo da osvoji poveći iznos na lotu.

U tom trenutku, vozač je pozvao putnike da uđu u autobuse, ne jedan, već nekoliko njih koji su stigli iz Vinkovaca, pa preko Zagreba nastavljaju put za Minhen i Frankfurt, a svi su redom krcati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *